To telo,
Beživotno i samo
To nije moje telo.
Ta krv u snegu.
To nije moja krv.
Ti beli dani
Te bele noći.
To nisu moji dani, to nisu moje noći.
Krovovi kuća- tuđi.
Sad kad gledam svuda
A ne vidim ništa
To je omča oko moga vrata.
To je moja duša.
Zar mogu da odem?
Kuda? Kamo?
Taj korak što zateže kanap
Taj korak koji pravi poplavu
Vene i modrice jada
Ključala krv.
To nije moj korak.
To nisu moje vene.
Rečne vode. Mutne i spore.
Ruke, moje, a daleke.
Brazde.
Plava koža i plavi bol.
A oči, tamne, jedine.
Suzne i ogromne.
Zar plačem zbog drugih?
To nisu moje oči.
To nisu moje suze.
Ti beli dani
Te bele noći.
To nisu moji dani to nisu moje noći.
Putovanje nakraj sveta.
U izmaglici svega i ničega.
Putovanje u kojem niko ne sneva.
Jer san više nije san.
Jer život više nije san.
Crveno je i lepljivo.
Neshvaćeno je i odbačeno.
Ta sova što hukće.
To nije moja sova.
Ta pesma nepoznatih
To nije moja pesma.
Taj cvet što klija.
To je moj cvet.
To je moj cvet.
Čujete li?
To je moj cvet.